NAGODBA LEŠINARSKIH FONDOVA NEĆE PROĆI, OVO JE PLENKOVIĆEV MARKETING

May 31, 2018

Posljednjih mjeseci, u politički osjetljivom trenutku, imamo redovne medijske i marketinške nastupe da je nekakva “nagodba” za Agrokor završena, stvar koja je riješena. Brojeći unazad, mislim da je ovo neka peta ili šesta “nagodba” Agrokora.

Međutim, kao i u svemu što rade Plenković i Grupa Borg po tko zna koji put, zaboravlja se na ono što bi ipak trebalo biti osnova za sklapanje nagodbe – Zakon, neovisno o tome koliko on loš bio. A Zakon jasno propisuje koji su to koraci kojima se mora proći kako bi zakonskoj proceduri za sklapanje takozvane “nagodbe” bilo udovoljeno. Jednostavno rečeno, jedno su spinovi, pressice, naručena “trganja papira”, dojave privilegiranih vjerovnika i izjave za kupovinu vremena Plenkoviću; a nešto potpuno drugo je poštivanje zakona. Sam Zakon koji je BORG Grupa pisala, sada je prepreka da za realizaciju njihovog plana, a na to nisu računali.

Danas, nakon novih marketinških nastupa i što je jedan neviđeni pritisak na pravne institucije ove države, želim misliti da većina ne zna što radi, jer ako zna, onda je to stvarno dokaz da je politički nagon za pokušajem spasa Plenkovićeve iznad interesa Hrvatske države.

Da pojasnim:

Odredbom čl. 31. st. 5. Lexa propisano je, citiram: „Privremeno vjerovničko vijeće ima ista prava, ovlasti i obveze određene ovim Zakonom za vjerovničko vijeće te preuzima i vrši funkciju vjerovničkog vijeća sve dok vjerovničko vijeće nije uredno osnovano sukladno odredbi članka 30. ovoga Zakona.“ Dakle, privremeno vijeće ima ovlasti do osnivanja vjerovničkog vijeća, što podrazumijeva da vjerovničko vijeće mora biti osnovano.

Ukoliko bi Zakon predviđao da vjerovničko vijeće ne mora biti osnovano, tada bi i izričaj navedene odredbe bila drugačija i umjesto riječi „sve dok“ bilo bi navedeno „ako“ ili „ukoliko“.

Nadalje, odredbom čl. 9. Lexa propisano je, citoram: „Tijela postupka izvanredne uprave su sud, izvanredni povjerenik, savjetodavno tijelo i vjerovničko vijeće.“

Pozivajući se na navedenu odredbu čak je i Visoki trgovački sud u svojoj odluci, kojom je ukinuo odluku o formiranju skupina za glasanje za članove vjerovničkog vijeća, jasno naglasio da privremeno vjerovničko vijeće nije tijelo postupka.

Kako usuglašavanje teksta nagodbe između izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća predstavlja „finalnu“ ovlast vjerovničkog vijeća kojom se konzumira pravo legitimno izabranih članova (od strane vjerovnika u propisanom postupku) na sudjelovanje u postupku radi zaštite prava vjerovnika (a koji legitimitet privremeno vjerovničko vijeće nema niti može imati, budući da nije izabrano od vjerovnika već samog izvanrednog povjerenika), tada nedvojbeno proizlazi da se tekstom nagodbe mora usuglasiti jedino i isključivo vjerovničko vijeće.

Međutim, neovisno o navedenom, izvanredna uprava pogrešnim tumačenjem Lexa vrši nasilje nad pravom (kao i nad vjerovnicima), te javno objavljuje kako za imenovanje stalnog vjerovničkog vijeća „nema vremena“, te kako će tekst nagodbe usuglasiti s privremenim vjerovničkim vijećem. Nažalost, hrvatski pravni poredak ne uvažava „cajtnot“ kao opravdanje, ali to izvanrednoj upravi ionako nije bitno, oni rade što žele.

Dakle, nakon što tekst nagodbe protupravno usuglase s privremenim vjerovničkim vijećem, izvanredni povjerenik ima obvezu dostaviti prijedlog nagodbe svim vjerovnicima putem objave na e-oglasnoj ploči suda. Dostava se smatra izvršenom istekom roka od tri dana, sukladno odredbi čl. 43. st. 8. Lexa.

Paralelno s navedenim, izvanredni povjerenik o usuglašenoj nagodbi mora tada izvijestiti i sud, kako bi sud zakazao ročište za glasanje o nagodbi, u roku koji ne može biti kraći od pet dana, niti duži od petnaest dana od dana kada sud zaprimi predmetnu obavijest izvanrednog povjerenika.

Međutim, da bi se ročište zakazalo i da bi vjerovnici (i to svi vjerovnici) mogli glasati o predloženoj nagodbi, temeljem čl. 43. st. 10. Lexa sud mora na prijedlog izvanrednog povjerenika utvrditi popis vjerovnika i prava glasa koja im pripadaju na ročištu. Predmetni popis, po svojoj biti, predstavlja preduvjet za održavanje ročišta za glasanje o nagodbi. Problem kojeg izvanredna uprava očigledno nije svjesna (ili jest pa ponovo koristi obrambeni mehanizam „ignorancije“) je taj što navedeni popis nije popis utvrđenih tražbina (po prijavljenim tražbinama), već ovisno o izvršenim plaćanjima do određenog trenutka sud mora utvrditi iznos nepodmirene tražbine, a s kojim će vjerovnik ostvarivati svoje pravo glasa. Da bi se to učinilo prvo se mora odrediti referentni dan na koji će se utvrđivati iznos nepodmirene tražbine, te se s tim danom iznos priznate tražbine mora umanjiti za iznos izvršenih plaćanja od dana otvaranja postupka izvanredne uprave pa do referentnog dana.

Sud je već pozvao izvanrednog povjerenika da dostavi popis izvršenih plaćanja vjerovnicima nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, međutim, povjerenik očigledno ignorira taj poziv, i nepostupanje u roku koji mu je ostavio sud pravda time da „podatke obrađuju ručno“ (još jedno opravdanje pravne valjanosti iste kao i „cajtnot“). Za očekivati je da će izvanredni povjerenik reći da za navedeni popis također „nemaju vremena“ te da će pokušati progurati da vjerovnici glasaju s tražbinama koje su im utvrđene, dakle s tražbinama koje su imali 10. travnja 2017. godine, unatoč tome što je neke (odabrane) izvanredni povjerenik podmirio u cijelosti, a neke djelomično. To bi bilo grubo silovanje prava i svih insolvencijskih načela, vjerovnik može glasati samo s iznosom nepodmirene tražbine u trenutku glasanja.

Dakle, ukoliko sud ostane dosljedan pravu, lista se mora utvrditi matematičkim izračunom „priznata tražbina minus izvršena plaćanja“. Kada se uzme u obzir činjenica da izvanredna uprava navedeno radi „ručno“, nesporno je da postoji velika vjerojatnost da u navedenoj listi nekim vjerovnicima iznos za koji imaju pravo glasa bude pogrešno utvrđen. Samim time, na odluku suda kojom će sud utvrditi popis vjerovnika, vjerovnici bi morali imati i mogućnost pravnog lijeka. Kako će sud tumačiti to njihovo pravo, na koji dan će se vršiti obračun tražbina (mora na neki dan prije ročišta, ali na koji, i zašto baš taj?!), ostaje nepoznanica.

Nadalje, Knighthead i Lešinarska skupina i dalje ima osporenu tražbinu. Podnijeli su tužbu radi utvrđivanja svoje tražbine, a koju tužbu im je sud prije neki dan odbacio iz razloga što su istu podnijeli prije pravomoćnosti rješenja o utvrđenim (i osporenim) tražbinama. Za očekivati je da će na navedenu odluku biti uložena žalba, ili već jest, o kojoj Visoki trgovački sud RH mora donijeti svoju odluku, pa tek ukoliko rješenje o odbačaju tužbe bude ukinuto, Knighthead se vraća u parnicu, pa se čeka prvostupanjska presuda, pa ponovo žalba protiv prvostupanjske presude.. Radi se o postupku kojeg nije moguće konzumirati u nekoliko mjeseci.

Sve do pravomoćne presude kojom se utvrđuje tražbina Knightheada i Lešinara, oni nemaju pravo glasa, osim ukoliko Adris i Agram, kao osporavatelji, ne povuku svoja osporavanja. Da bi ovi to napravili, izvanredna uprava im obećava brda i doline, kao što to čine i drugim vjerovnicima da bi podržali “nagodbu”, ne znajući (ili znajući) da su bilo kakva obećanja ili pogodbe mimo “nagodbe” protuzakonita. Naime, Stečajni zakon u čl. 312. st. 3. jasno propisuje da je ništetan je svaki dogovor s pojedinim sudionicima kojim se tim sudionicima za njihovo ponašanje pri glasovanju ili inače u svezi sa stečajnim postupkom jamči pogodnost koja stečajnim planom nije određena. Navedena odredba se analogno primjenjuje i na postupak izvanredne uprave.

Neovisno o navedenom osporavanju, Knightheadu je Lex odškrinuo mogućnost da glasa unatoč osporavanju svojom odredbom čl. 43. st. 13. kojim je propisao da će se iznimno vjerovnicima osporenih tražbina priznati pravo glasa ako se na ročištu za glasovanje o nagodbi izvanredni povjerenik i nazočni vjerovnici s pravom glasa tako sporazumiju, a ako se sporazum ne može postići, o tome odlučuje sud na ročištu rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Pri tome Lex ne propisuje što znači da se „vjerovnici s pravom glasa tako sporazumiju“ (?!). Da li je to većina ruku nazočnih vjerovnika, većina tražbina, svi vjerovnici…

Za kraj, tu je i vječno pitanje jamstava povezanih društava. Uprave tih društava su odbile proknjižiti ta jamstva. Samim time, postavlja se pitanje po kojem pravnom osnovu izvanredna uprava smatra da imovina tih društava mora i može sudjelovati u namirenju vjerovnika drugih društava?

Dakle, nepoznanica za riješiti je puno, a vremena malo. Da bi se “nagodba” sklopila potrebni su idući koraci:

- usuglasiti tekst nagodbe s vjerovničkim vijećem (što će odraditi plaćenici iz privremenog vjerovničkog vijeća);
- objaviti tekst nagodbe na e-oglasnoj ploči suda;
- obavijestiti sud da je tekst nagodbe usuglašen s vjerovničkim vijećem;
- dostaviti sudu podatak o svezi izvršenim plaćanjima nakon otvaranja postupka, te popisa vjerovnika s pravom glasa;
- utvrđivanje popisa vjerovnika i prava glasa, što mora napraviti sud, a na koju odluku bi se vjerovnicima morao dati pravni lijek;
- zakazivanje ročišta za glasanje o nagodbi (vjerojatno u Areni Zagreb ili na sličnom mjestu zbog brojnosti vjerovnika)
- glasanje o nagodbi;
- ukoliko je nagodba izglasana potrebnim većinama, sud mora donijeti rješenje o potvrdi nagodbe, ili uskratiti potvrdu ukoliko sud smatra da su povrijeđeni propisi ili da je prihvat nagodbe postignut na nedopušten način (npr. davanjem nedopuštenih pogodbi kao protučinidbe za glasanje – što izvanredna uprava radi upravo ovaj vikend);
- na navedeno rješenje vjerovnici imaju pravo žalbe.

Sve navedeno mora biti okončano do 10. srpnja 2018. godine, jer čl. 47. Lexa jasno propisuje da postupak izvanredne uprave završava protekom 15 mjeseci od dana otvaranja postupka izvanredne uprave ako u predmetnom roku nije sklopljena nagodba.

Što ovo sada znači? To de fakto znači da je protupravni proces koji sprovodi Izvanredna Uprava naravno pravno nemoguć. Sve će pokušati iz očaja, kako bi sproveli čak i ono što nije moguće. Uostalom tako su radili i sa roll-up ugovorom, sa preferencijalnim isplatama, sa protuzakonitim dogovorima i privilegiranjem dionika, sa naknadama savjetnicima. Očito da je udružena organizacija očajna i pod svaku cijenu žali realizirati nešto što će proizvesti ogromne štete za Agrokor i Hrvatsku državu.


POVEZANI ČLANCI

PRETPLATITE SE NA NOVOSTI


SOCIAL

 

 

 

RSS