Iz recentnih događaja razvidno je kako izvanredna uprava vrši pritisak na članove uprava društava koncerna da u bilancama svojih društava proknjiže obveze za dana jamstva, a na koji način će sva navedena društva postati prezadužena i njihova imovina će se razdijeliti lešinarima. Osim što navedeni zahtjev predstavlja prisilu za izravno počinjenje kaznenog djela, na navedeni način izvanredna uprava pokušava zaobići odredbe Zakona o trgovačkim društvima prema kojima je za provedbu od strane izvanredne uprave najavljivanih debt to equity swapova potrebno pribaviti odluke skupština svih društava, dakle svih dioničara tih društava.
Kako bi se navedeno zaobišlo „preporukama“ se tjeraju uprave tih društava da proknjiže nepostojeće obveze, a nakon čega te kompanije postaju bezvrijedne i imovina se prenosi u nova društva bez ikakvih suglasnosti skupština zahtijevanih temeljem Zakona o trgovačkim društvima.
Dakle, bilance su postale jako bitne da bi se Zakon o trgovačkim društvima učinio nebitnim.
Navedeno je pogotovo smiješno kad se sjetim podneska potpisanog od Tina Doličkog kojim se on očitovao na moj prigovor predan Trgovačkom sudu da je izvanredna uprava u potpunosti krivo interpretirala revizorska izvješća financijskih izvještaja za 2016. godinu.
U tom podnesku Tin Dolički u toč. 4. navodi „da se godišnja financijska izvješća ne mogu napadati pritužbom, već se mogu preispitivati od strane suda isključivo uz uvjete i po postupku propisanom Zakonom o trgovačkim društvima koji se i dalje primjenjuje na dužnika i njegova povezana i ovisna društva bez obzira na to što je nad svim tim društvima otvoren postupak izvanredne uprave.“
Nadalje, u toč. 5. Tin Dolički ide dalje i izjavljuje „kakve veze mogu imati godišnja financijska izvješća s nagodbom vjerovnika iz članka 43. Zakona? Temelj za takvu nagodbu mogu biti samo (a) utvrđene tražbine vjerovnika i (b) njihov dogovor o načinu namirenja tih tražbina.“
Dakle, Tin Dolički je izravno priznao da se Zakon o trgovačkim društvima primjenjuje na Agrokor i povezana društva neovisno o postupku izvanredne uprave, te da su za njega financijska izvješća za nagodbu nebitna. I toga se je držao sve do trenutka dok nije shvatio (ili mu je rečeno) da mu taj isti Zakon o trgovačkim društvima propisuje da su mu za provedbu nagodbe na način kako ju je zamislio potrebne odluke skupština društava koncerna, tj. dioničara. Tada su financijska izvješća ponovo postala bitna, i to do te mjere da se uprave društava koncerna tjeraju da proknjiže nepostojeće obveze temeljem jamstava, sve kako bi se izigrala prava dioničara koja im propisuje zakon.
Tako biva kada se zakoni tumače od arhietkta roll up-a, zaštitnika i provoditelja nezakonitih radnji u Agrokoru, nebitno postaje bitno, a bitno nebitno. Sve u službu kriminala.
