VODIČ KROZ NEZAKONITOSTI:  KORUPTIVNA NACIONALIZACIJA AGROKORA 1. DIO

Jun 19, 2018

 

VODIČ KROZ NEZAKONITOSTI:  KORUPTIVNA NACIONALIZACIJA AGROKORA

  1. Što je to “slučaj Agrokor”?  Gledano s više od godinu dana retrospektive, tzv. slučaj “Agrokor” predstavlja jedno klupko političke igre, iskorištavanje ovlasti za privatni profit i zloupotrebu geopolitike za lokalnu političku dobit, klupko manipulacija, laži i obmana. To mišljenje iznosim kao, još uvijek, de iure većinski vlasnik Agrokora (de facto sam protupravno razvlašten). No, čak i ako zanemarimo stavove zainteresiranih strana, a što sam i ja osobno kao formalnopravni vlasnik, u prilog tvrdnji da je slučaj Agrokor najočitiji školski primjer koruptivne nacionalizacije uz suradnju stranih destabilizirajućih faktora upućuju nepobitne činjenice. Već i same javno dostupne činjenice kao i informacije koje su procurile u javnost, posložene po kronološkom redu, predstavljaju svojevrsni “vodič kroz nezakonitosti”, te eklatantan primjer kako se stvari ne smiju raditi u pravnoj državi. Ovaj dokument je pokušaj da se sve ove činjenice objektivno prikažu te da se postavljanjem razumnih i logičnih pitanja otkrije prava priroda i suština “slučaja Agrokor”.  

 

  1. Akt 1:

  • Skupina interesno povezanih ljudi koja se nazvala Grupa “BORG” se udružila da smisli plan za preuzimanje Agrokora. Uplivom političke podrške premijera Plenkovića i ministrice Martine Dalić, ovaj plan je dobio formu državne intervencije u Agrokor te je provedba istog dodijeljena usko povezanoj skupini;

  • Kako je Država odlučila dati potporu djelovanju određenih skupina, tako su  lešinarski fondovi pokazali interes za Agrokor.

  1. Nakon što je izvjesna skupina ljudi predstavila svoje ideje, planove i razmišljanja za Agrokor određenim članovima Vlade RH, premijer Plenković te potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić kao dva najviše pozicionirana predstavnika izvršne vlasti, izvan redovnih struktura vlasti, daju političku podršku djelovanju ove skupine. Ova skupina ljudi, koja je kao operativnog šefa upravo dobila potpredsjednicu Vlade RH, Martinu Dalić, samu sebe je nazvala "BORG".  Premijer Vlade RH stao je iza ideje ove skupine koja je krenula s pripremom scenarija za intervenciju Države u upravljanje i vlasništvo u Agrokoru. Ja to nazivam scenarij za otimanje Agrokora. Scenarij ove grupe obuhvatio je eksproprijaciju Agrokora – kroz izravnu nacionalizaciju koja je bila jedna od opcija, ili kroz druge metode gdje bi Država uzela ovlasti upravljanja ovom kompanijom. Svi dokumenti koji potvrđuju ovo su javno dostupni nakon što su objavljeni od strane hrvatskih medija u aferi "Hotmail".   No cijela istina, te vremensko razdoblje kada su određeni članovi ove, kasnije nazvane Grupe BORG, počeli raditi na planovima usmjerenim protiv Agrokora nisu utvrđeni, iako postoje nepotvrđene informacije da je to trajalo dulje od godinu dana, prije političke potpore koja je dobijena od strane premijera Vlade RH.  

  2. Dakle, kako dosadašnja otkrivena dokumentacija potvrđuje, Grupa BORG, počela je djelovati uz političku podršku najkasnije u siječnju 2017. godine. To je jasno potvrdila nedavna objava mailova skupine "BORG".  

  3. Članstvo Grupe BORG čine osobe, usko povezana grupa osoba koje su imale prijateljske, interesne, obiteljske i druge odnose s premijerom Plenkovićem, i međusobno:

    1. Martina Dalić je bila glavni koordinator ove skupine – Grupe BORG, te je takvu ulogu javno i potvrdila u nizu intervjua danih tokom prošle i ove godine. Iako je čitavo vrijeme dok u javnost nisu procurili mailovi govorila kako je ona “pisala” Lex Agrokor i nije govorila o njezinim partnerima, nakon što je otvorena “Afera Hotmail” otkriveno je da je ona bila koordinator grupe u ime premijera Plenkovića i da je bila zadužena ne samo za koordiniranje već i za kontakte s bankama, dobavljačima i drugim partnerima Agrokora tijekom pisanja Lex Agrokora. Tijekom čitavog ovog razdoblja ona je i državni dužnosnik – ministrica i potpredsjednica Vlade RH, te prvi suradnik premijera Plenkovića.  

    2. Boris Šavorić je odvjetnik iz odvjetničkog društva Šavorić & Partneri iz Zagreba.  U medijima su procurile informaicje da je upravo premijer Plenković “pozvao” gospodina Šavorića da sudjeluje u slučaju Agrokor. Daljnji medijski naslovi ukazivali su da su premijer Plenković i odvjetnik Šavorić bliski još od fakultetskih dana, i znamo da je premijeru Plenkoviću upravo odvjetnik Šavorić ustupio besplatno svoj ured za potrebe njegove političke kampanje. Usput rečeno, upitno je da li je porez na ovu uslugu uopće plaćen. Nadalje, ovo dvoje povezuje se i s Emilom Tedeschim, jednim od najvećih kasnijih zagovornika državnog intervencionizma u Agrokor i miješanja politike u jedno privatno poduzeće. Javni je podatak da je isti veliki prijatelj odvjetnika Šavorića i blizak savjetnik premijera Plenkovića.

    3. Druge članove ove skupine čine ljudi koji su godinama pokušavali doći do Agrokora na bilo koji način te putem Agrokora ostvariti svoje interese, i koji bi, da su imali stručne kompetencije, vjerojatno bili Agrokorovi zaposlenici ili suradnici. Jedan od njih je bio Ante Ramljak, izuzetno blizak suradnik Martine Dalić, koji je uporno kucao na vrata Agrokora čitav niz godina unazad. Ante Ramljak je pokušavao zaraditi novac kroz poslove restrukturiranja - te je kao suvlasnik i zaposlenik firme Texo Management pokušavao realizirati svoje znanje. Texo Management, do izglasavanja Lex Agrokora, je bio firma koja posluje s bruto prihodom od cca 230.000 kuna. Upozoravam da ne treba ignorirati činjenicu da je upravo Ante Ramljak, po informacijama kojima ja raspolažem, imao kontakte s američkim lešinarskim fondovima kao što je Knighthead, vezano za neka druga restrukturiranja u Hrvatskoj.  

    4. Daljnje članstvo u ovoj skupini čine financijski savjetnici, brokeri koji trguju dionicama Agrokorovih tvrtki i drugi.  

  4. Logično se nameće pitanje koliko sati je trajala “povjerljivost” ovog plana i odlučnosti da Država intervenira u Agrokor. Ono što je nesporno za početak je da su se sve ove informacije brzo prelile kod raznih banaka, fondova, dobavljača i skupina koje su bile interesno povezane s članovima BORG grupe. Ima li vrijednije povlaštene informacije u ovo vrijeme od informacije da Država priprema radikalno miješanje u upravljanje i vlasništvo Agrokora, kompanije kojoj je samo vrijednost retail sektora od eminentnih svjetskih stručnjaka vrednovana na preko 2,5 milijarde EUR i kompanije s prometom od 6 milijardi EUR u tom trenutku?  

  5. Kao primjer bliskih dobavljača samo bi u ovom trenutku naveo “Kraš”, kojemu je Ante Ramljak pružao usluge savjetovanja i s čijom prokuristicom, Maricom Vidaković, ima iznimno blisku suradnju.  Kao primjer bliskih banaka, naveo bi slučaj VTB Banke koja je, u trenutku kada odvjetnik Šavorić postaje član grupe BORG, klijent tog istog odvjetničkog društva. Tek nakon više od godinu i po dana od dana kad se ovo događalo, Odvjetnička komora pokreće odgovarajući postupak za utvrđivanje sukoba interesa i odavanja povlaštenih informacijama i s tim u vezi odgovornosti odvjetnika Šavoričća i njegovog odvjetničkog društva.  Ovo je nastupilo nakon što su hrvatski mediji objelodanili mail prepisku grupe BORG iz relevantnog razdoblja.    

  6. Nakon što je ova Grupa BORG počela djelovati, kako nepobitno potvrđuju međunarodni financijski krugovi, a što je lako saznati od informiranih brokera za međunarodne obveznice, izvjesni lešinarski fond Knighthead počinje se interesirati za obveznice Agrokora. Budući da se  formiranje grupe BORG i politički mandat koji je dao premijer Plenković za miješanje Države u Agrokor apsolutno podudaraju s početkom aktivnosti fonda Knighthead vezano za Agrokor, moguće je da se radi o koncidinciji, no pustimo da naredne činjenice same govore o tome.

  1. Akt 2:

  • Stvara se nepovjerenje prema Agrokoru, prilazi se kreditorima i drugim partnerima Agrokora i lobira se protiv trenutne uprave i vlasnika;  

  • Odaju se financijski i poslovni podaci Agrokora od strane “krtica”;

  • Grupa Borg izrađuje planove i metode za intervenciju u Agrokor uz pomoć Države;

  • Premijer Plenković i visoka politika odobravaju ova djelovanja i politika kreće plesti mrežu oko Agrokora;

  • Dolazi do prvog “tajnog sastanka” između Agrokora i predstavnika vlasti RH, predvođenih premijerom Plenkovićem.  

  1. Stvaranje nepovjerenja i lobiranje najviših predstavnika vlasti RH protiv Agorkora

  1. Nepovjerenje prema Agrokoru zakuhalo se i razbuktalo ubrzo nakon što je Grupa BORG počela djelovati. U isto vrijeme, kreću jako čudni prilasci Agrokoru od strane političke elite.   

  2. Danas je poznato da su izvjesni ljudi iz Agrokora bili usko povezani s Grupom BORG i da su bili spremni odavati poslovne tajne Agrokora Grupi BORG, pretpostavljam iz osobnih financijskih interesa. Dakle, i sama činjenica da koncern Agrokor upravlja izlistiranim kompanijama nije spriječila članove Grupe BORG da zloupotrebljavaju poslovne tajne u izvršavanju svoga plana.   

  3. Nadalje, sasvim je razvidno da se nepovjerenje prema Agrokoru širilo ne samo "tajno" - te curenjem informacija od strane interesnih skupina - već i formalnim putevima - pa tako i sastancima s ključnim partnerima Agrokora. Ovdje, prije svega mislim na Sberbanku koja je imala redovne sastanke s tadašnjim predsjednikom Hrvatskog sabora, Božom Petrovom. Što je bila tema tih sastanaka nije poznato u javnosti, ali se iz naknadnih nastupa te činjenica iz medijskih objava raznih osoba može jasno utvrditi lobiranje Sberbanke i njena uska suradnja s određenim predstavnicma vlasti.  

  4. Božo Petrov, tada predsjednik Hrvatskog sabora počeo je zvati moj ured u Agrokoru i tražio sastanak sa mnom.  Ovo se događalo krajem siječnja i početkom veljače u 2017. godini. Pozivi su bili konstantni i poruke koje su se prenosile su bile da Božo Petrov cijeni upravu Agrokora i da govori odlično o nama, te da bi se htio sastati s nama. Javnost je mnogo puta obaviještena putem medija o sastancima koji su se nakon toga održali s predstavnicima Vlade RH. Međutim, najvažniju ulogu u održavanju sastanaka s Božom Petrovom, premijerom Plenkovićem, i članovima Vlade RH je odigrala Sberbanka.  

  5. Naime, kako je Agorkor odbio gospodina Petrova više puta, Agrokor je ovog puta pozvao tadašnji predsjednik Sberbanke za Hrvatsku. Podaci Agrokora, kao i Sberbanke će otkriti niz poziva od kraja siječnja do sredine veljače 2017. godine, kada je Sberbanka vršila pritisak da se održi sastanak s predstavnicima Vlade RH.  

  6. Mediji su potvrdili prethodno navedeno. Tako je gospodin Petrov kasnije javno izjavio sljedeće:

    1. Da se sastao s ljudima iz Sberbanke tri dana prije nego što je sastanak između Agrokora i Vlade RH održan 26. veljače 2017. godine i da je poručio da ja osobno trebam napustiti Agrokor te da Agrokor neće biti vođen od strane banaka, dakle, sugerirajući već formiran stav najviše politike da mora doći do eksproprijacije Agrokora

    2. Da je, prije nego što se sastao sa mnom, imao niz sastanaka s bankama, dobavljačima, poljoprivrednim gospodarstvima i da je tek nakon toga poslao poruku prema meni da se moramo sastati.

  7. Dalje, čak je i Hrvatski sabor službeno potvrdio da je došlo do raznih sastanaka s dobavljačima Agrokora i Sberbankom, dana 5. veljače 2017. godine.

  8. Dana 11. veljače 2017. godine, u ovakvoj klimi, veleposlanik Ruske Federacije u RH, gospodin Azimov, javno iznosi prijetnje Agrokoru da će "biti posljedica" ako se uprava ne sastane s ruskim predstavnicima. Javno govori o temama kao što su "problemi" i "preuzimanje" Agrokora.  

  9. Tijekom čitavog ovog razdoblja, kao što imamo prilike znati, Grupa BORG radi na predmetu "Agrokor". Isto tako, činjenica koja nam je poznata je da su stranka Most te Božo Petrov imali i savjete za članove Grupe BORG te da su znali za postojanje i djelovanje iste.   Država je dakle jasno radila protiv jedne privatne tvrtke, i već kroz ovakvo postupanje stvarala paniku u financijskim krugovima i među dobavljačima Agrokora. I ne samo to, već je djelovanje Vlade otvorilo i pitanje upliva strane politike u pitanje jedne privatne tvrtke, te je, prije svega, pokrenulo agresivno postupanje ruskog kapitala te potaknulo tendencije da se iskoristi situacija političkog miješanja. Pitam se, bi li jedna američka kompanija mogla preživjeti ovakvu kampanju nepovjerenja i ovakve poruke kada bi prema njoj politika uzela stvari u svoje ruke kao što je to učinjeno prema Agrokoru.  

  10. Tijekom čitavog ovog razdoblja, Knighthead lešinarski fond se aktivira oko kupovine obveznica Agrokora po diskontiranim cijenama, a Sberbanka 16. veljače 2017. godine prvi put u suradnji s Agrokorom traži da ja dam osobna jamstva za kredit Agrokoru o kojemu se tada pregovaralo. Taj je kredit zaključen 20. veljače 2017. godine uz osobna jamstva mene kao fizičke osobe što je nepobitan dokaz da ja kao većinski vlasnik Agrokora i čitava uprava Agrokora nismo imali nikakvu, niti najmanju sumnju da će Agrokor taj novac vratiti. Naravno, sada se postavlja niz pitanja o razlozima zašto je Sberbanka tražila osobne garancije i je li ovo bio njihov oportunistički potez zasnovan na poznavanju posebnih povlaštenih informacija o pripremi intervencije od strane Vlade RH. U svakom slučaju, evidentan je više nego povezan odnos između određenih predstavnika Vlade RH i Sberbanke u ovoj fazi, kada je ključan cilj bio stvoriti zid između Agrokora i njegovih poslovnih partnera. Ukoliko je Sberbanka znala za ove aktivnosti određenih članova Vlade RH, to bi značilo da je kredit od 100 milijuna EUR-a i pritisak da se uzmu osobne garancije u biti formalnopravno i zloupotreba.  Razina koordiniranosti i zajedničkog djelovanja prema Agrokoru između Sberbanke (koja je samo jedan od vjerovnika Agrokora) i određenih članova Vlade RH nikad nije istražena niti ispitana, no unatoč tome, sasvim je jasno da je postojala u dovoljnoj mjeri da se Sberbanka uz pomoć dužnosnika Vlade RH dovede u nedopušten i nezakonit povlašteni položaj u odnosu na ostale vjerovnike Agrokora i u odnosu na sam Agrokor i njegove vlasnike.

  1. Grupa BORG radi na formi eksproprijacije

  1. Nakon iznesenih podataka u javnosti od strane istraživačkih novinara, znamo da je Grupa BORG radila ne samo na strukturi interferencije u Agorkor već i na potrebnim PR porukama koje su trebale pripremiti teren i amortizirati očekivane negativne efekte u javnosti zbog intervencije i miješanja Države u jednu privatnu kompaniju.

  2. Dokumentacija iznesena u javnosti neupitno potvrđuje da su se tražile metode i načini kojima će vlasnicima biti oduzet Agrokor. Dakle, nije se tražilo rješenje za neki konkretan "problem" već se u samom startu pristupilo s namjerom da Agrokor više ne bude pod istim vlasništvom i upravom. To je razvidno iz dokumenata koji čine plan, te hodogram aktivnosti vezanih za Agrokor koje su u ranim fazama izradili članovi Grupe BORG.

  3. Interesantno je da je i jedan od ključnih koraka u planu te hodogramu koji je pripremljen od strane Grupe BORG, baš i uzimanje osobnih garancija od većinskog vlasnika Agrokora. S obzirom na interesantan zahtjev Sberbanke od 16. veljače 2017. godine, ovo može biti koincidencija, ali i ne.  

  4. Posebno se trebaju naglasiti elementi PR strategije koji se i dan danas koriste u izjavama vodećih političara. Pa tako, Grupa BORG ističe u svojim dokumentima ono čime stvara nepostojeću, lažnu sliku o stanju stvari, jer im je upravo ta medijski stvorena slika koja ne odgovara stvarnim činjenicama niti je stručno argumentirana, potrebna kao alibi za provedbu osmišljenog plana.

  5. Premijer Andrej Plenković, čitavo je vrijeme upoznat s aktivnostima Grupe BORG kojoj je dao funkciju državnog tima ali izvan državne kontrole. To se vidi iz procurjelih mailova u Aferi “Hotmail” gdje se spominju sastanci i činjenice o informiranosti premijera Vlade RH. Činjenica je da je Grupa BORG oformljena u suprotnosti s uobičajenim procedurama i važećim propisima, te bez ikakvih objektivnih kriterija selekcije i imenovanja članova kao i bez ikakvog formalnog pravnog akta o odabiru i imenovanju članova radne skupine koja je aktivno uključena u izradu zakona i provedbenih planova kojima se tako radikalno, prvi puta u povijesti hrvatske države intervenira u privatno vlasništvo, i to najveće komapnije u državi. Kasnije se saznaje veza raznih članova ove skupine i kako su izabrani, a sve tek iz rada istraživačkih novinara koji otkrivaju odnose između aktera u ovoj skupini. Nezamisliva je “hrabrost” i drskost s kojom su se vladajući državni dužnosnici usudili na tako netransparentan i protuzakonit način formirati privatnu tajnu družinu i dodijeliti joj takve ovlasti bez odgovornosti.    

  6. Jedan od ključnih dokumenata koji je procurio u javnost je dokument koji nosi ime “Sporazum” a odnosi se na dokument iz kojega je vidljiva intencija Vlade RH da ja ustupim Agrokor njima. Ovaj sporazum nikad ranije nisam vidio, nego tek kada su ga mediji objavili. Naglašavam činjenicu da je ovaj sporazum bio spreman već u veljači 2017. godine, što se vidi po datumu istoga.  Vidi se da je beneficijar ovog navodnog ugovora Vlada RH, i da je već tada osmišljeno da bi najlakši put za realizaciju političkog cilja bila “dobrovoljna eksproprijacija”, te vrsta poklona hrvatskoj državi.   

  7. Ukratko, tijekom ovog ključnog razdoblja, plete se mreža oko Agrokora gdje on postaje: a) tema nepovjerenja prema njegovim ključnim partnerima kroz koordinirano lobiranje kao i curenje informacija od strane grupa koje rade na intervenciji; i b) predmet političko-financijske mreže koja traži najprikladnije rješenje za ostvarenje cilja koji je već unaprijed poznat i osmišljen.    

  1. Forsiran sastanak u Vladi RH

  1. Prvi sastanak, nakon pritisaka gospodina Petrova i Sberbanke, s premijerom Vlade RH i predsjednikom Hrvatskog sabora odigrao se 26. veljače 2017. godine u prostorijama Vlade RH.   Mnogo se o tome govorilo u hrvatskim medijima, međutim, ključna činjenica je da su u vrijeme ovog sastanka, sudionici istog – Andrej Plenković, Martina Dalić, Božo Petrov i Zdravko Marić, imali formiran plan. Zato je uostalom, kako sam i ranije pisao u javnosti, meni poruka s ovog sastanka bila krajnje konfuzna. Jedina osoba koja je bila direktna i prijetila Agrokoru i meni je Božo Petrov koji je jasno zauzeo stav da hrvatska vlast misli da ja moram otići iz Agrokora. S obzirom na aktivnosti Grupe BORG i premijera Plenkovića, razvidno je da je svrha ovog sastanka bila isključivo obmana tadašnje uprave Agrokora.

 

  1. Akt 3:

  • Grupa BORG, uz suradnju određenih članova Vlade RH donosi odluku da se nacionalizacija Agrokora provede indirektno, piše se zakon “Lex Agrokor”;

  • Zakon piše Grupa BORG uz suglasnost najviših dužnosnika Vlade RH, bez kontrolnih mehanizama Države;

  • Određeni članovi Vlade RH i članovi Grupe BORG se nalaze s ključnim partnerima Agrokora tijekom pisanja zakona;

  • Članovi Grupe BORG održavaju tajni sastanak s lešinarskim fondom Knighthead koji aktivno kupuje obveznice Agrokora;

  • Članovi Vlade RH već tijekom pisanja Lex Agrokora de facto stavljaju sudbinu Agorkora u državne ruke jer je svima poslana poruka da je to sada pitanje hrvatske države a ne odnosa privatnih sudionika na tržištu.  

  1. Formiranje okvira Lex Agrokora u suradnji s odabranim sudionicima

  1. Po navodnom uzoru na italijanski Parmalat zakon, Grupa BORG pristupa izradi nacrta Lex Agrokora – tj. zakona koji bi trebao na neki način osigurati preuzimanje upravljanja i de facto vlasničkih prava Agrokora od strane hrvatske države. Taj zadatak pada na pleća jednog od članova Grupe BORG, odvjetničkog društva Šavorić&Partneri, konkretno, odvjetnika Tonija Smrčeka koji izrađuje prvi nacrt zakona. Tijekom pisanja zakona, odvjetničko društvo Šavorić&Partneri zastupa VTB banku – još jednu banku u vlasništvu Ruske Federacije. Tek nakon dulje od godine dana i nakon otkrivanja Afere “Hotmail”, zbog sumnje u odavanje povlaštenih informacija i sukoba interesa, protiv odvjetničkog društva Šavorić&Partneri započeo je disciplinski postupak u Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Hrvatske državne institucije, međutim, i dalje šute o potencijalnoj ulozi ruskog kapitala u destabilizaciji Agrokora i ljudima koji su to omogućili.  

  2. Kroz cijeli postupak i procedure pisanja zakon, hrvatske državne institucije su isključene.  U javnosti je plasirana teza da je to, navodno, zbog “povjerljivosti” procesa.   Međutim, kako je već prije pisanja samog zakona došlo do širokog saznanja da se nešto događa vezano za državnu intervenciju u Agrokoru, jasno je kako ovo objašnjenje nije argumentirano niti uvjerljivo. U daljnjem razvoju događaja, iz medija će se saznati da se pisci zakona te određeni članovi Vlade RH također sastaju s ključnim partnerima Agrokora, ali i s entittetima koji su vidjeli imovinsku korist iz eventualnog državnog napada na Agrokor, te teza da je nešto ostalo “skriveno” je istinita u onoj meri u kojoj je ostalo skriveno od samog Agrokora ali uz ogromne štetne posljedice za sami Agrokor.   

  3. Moj osobni stav je da je upravo ovakvo postupanje dovelo do financijskih problema Agrokora i nepovjerenja banaka, dobavljača i ostalih poslovnih partnera u isti, no neka o tome govore činjenice. Važno je napomenuti da je ovaj zakon u cijelosti proizvod jedne grupe ljudi koji ni na koji način nisu bili vezani, prije svega pravno, raditi u interesu hrvatske države niti su bili u obvezi čuvati povjerljivost podataka. Nije bilo niti jednog ugovora između njih i Vlade RH. Što više, istovremeno su neki članovi ove grupe trgovali izlistiranim dionicama Agrokorovih kompanija. Sve je odrađeno onako kako, najblaže rečeno, to nije praksa u razvijenim zemljama te je upravo takvo postupanje najstrože sankcionirano.

  4. Vlada je kasnije 19 . srpnja 2017. godine pripremila i predstavila prezentaciju u kojoj je navela da je “ubrzala pripremu” Lex Agrokora početkom mjeseca ožujka iste godine. To se, naravno, dogodilo nakon sastanka s Vladom RH kada sam ja izrazio jasan stav da ne trebam i ne želim pomoć Države. Jedan od tih sastanaka, o kojem sam javno govorio je održan 3. ožujka 2017. godine kad je u moj ured došao Zdravko Marić, minstar financija. Lijepo sam mu se zahvalio na vremenu i rekao mu da mi ne treba asistencija premijera Plenkovića.   

  5. Paralelno s ovim, kako nesporno utvrđujemo iz kasnijih medijskih objava, Vlada se nalazi s kreditorima Agrokora, i to sa Sberbankom (s kojom održavaju redovan kontakt) i VTB Bankom (koja je klijent jednog od pisaca Lex Agorkora). Ovo je razvidno i iz službene objave ureda predsjednika Hrvatskog sabora kojom je potvrđeno da se jedan takav sastanak održao 5. ožujka 2017. godine. Naravno, ova objava je uslijedila tek dana 19. svibnja 2017. godine, nakon što je već odavno Lex Agorkor donesen i Agrokor uzet od strane Države.  

  6. Daljnji sastanci s bankama koji su procurili u javnost su održani dana 14. ožujka 2017. godine i prema medijskim objavama, “vođeni su od strane Sberbanke”.  Nedugo nakon tog sastanka, Martina Dalić, kao potpredsjednica Vlade, i osoba koja je kasnije bila prisiljena na podnošenje ostavke zbog čitave afere oko pisanja Lex Agrokora i skupo naplaćenih angažmana članova grupe BORG u postupku izvanredne uprave, došla je u moj ured i kao što sam javno rekao, prijetila da moram prebaciti Agrokor na neku posebnu kompaniju (SPV) i izaći iz vlasništva i uprave Agrokora.   

  7. Nakon sto su mailovi gospođe Dalić procurili u javnost, dobili smo i izgled tog “Sporazuma” koji sam ja trebao potpisati – to je upravo onaj sporazum koji je izradila grupa BORG i koji je naveden gore u paragrafu X.  Nesporno je da je ovo bio najlakši put za Grupu BORG i pojedine članove Vlade RH da oduzme vlasništvo nad Agorkorom – kroz pristanak uprave i vlasnika – međutim, mi na to nismo pristali.

  8. Nakon ovih činjenica, Lex Agrokor se dovršava i prvi nacrt zakona je spreman.

  9. Tijekom svega opisanoga, Martina Dalić se u ime Vlade RH nalazi s predstavnicima Sberbanke i kako iz objavljenih autentičnih mailova utvrđujemo kontaktira s gospodinom Grenkovim s kojim ima bilateralne sastanke, a s potpredsjednikom banke gospodinom Poletaevim vodi telefonske razgovore vezano za Agrokor. Ovakvo postupanje najviših državnih dužnosnika, te direktna komunikacija s kreditorima privatne tvrtke je u najmanju mjeru šokantno. Koja su obećanja, garancije i dogovori postignuti u takvim razgovorima, još nije u potpunosti otkriveno.  

  10. Isto tako, Ante Ramljak, pod pritiskom javnosti da je trgovao povlaštenim informacija s Knightheadom, potvrđuje da se sastajao sa Sberbankom tijekom pisanja Lex Agorkora, te nespretno otkriva činjenicu da je kao osoba koja je i sama sudjelovala u pisanju Lex Agrokor po kojemu je potom imenovana kao izvanredni povjerenik, bila na tajnim sastanicima s predstavnicima banke koji su već znali za Vladine planirane intervencije, a što je nesporno i iz izjava Bože Petrova i uloge Marija Henjaka i Martine Dalić.     

  11. Od dana 15. ožujka 2017. godine neki pritisci koji su do tada izvršavani prema Agrokoru postaju javni, te nakon što je hrvatska država uspješno provela izdavanje obveznica na međunarodnim tržištima dana 13. i 14. ožujka 2017. godine u iznosu od milijardu EUR-a, određeni političari počinju davati izjave o navodnim sastancima s Agrokorom i problemima. Dana 15. ožujka 2017. godine sve ovo donosi ogroman pad vrijednosti dionica Agrokorovih kompanija na burzi i to:

    1. Jamnica -13,33%

    2. Belje -8,66%

    3. Ledo -13,33%

    4. Zvijezda -4,35%

  12. S druge strane Lex Agrokor počinje poprimati oblike sui generis pravnog akta i nečega što je potpuno drugačije od Parmalat zakona na kojem je zasnivan. Činjenice ukazuju da je u fazi između izrade prvog nacrta do donošenja Lex Agrokora, došlo do sljedećeg:

    1. Dane su izvanredne ovlasti Izvanrednoj Upravi;

    2. Smanjena je kontrola suda;

    3. Izbačene su odredbe o sukobu interesa;

    4. Izbačena je odredba da Izvanredni povjerenik mora biti stečajni upravitelj te se inzistiralo da to ne smije biti uvjet za imenovanje Izvanrednog povjerenika

    5. Date su ovlasti da se angažiraju “savjetnici”;

    6. Ubačena je rečenična konstrukcija u odredbe koje dozvoljavaju prioritetno zaduživanje koje su ostavile prostora za kasnije zaključivanje nečega što se naziva “Roll-Up”. Naime, ovakav institut poznat je u Chapter 11 u Americi ali mora biti sankcioniran od suda zbog svog velikog efekta na zaduženost a i fer pozicije svih kreditora. U krajnjoj verziji Lex Agrokora on je ostavljen na diskreciju Izvanrednoj Upravi;

    7. Propisana je zabrana osporavanja Agrokorovih poteza na sudu za vrijeme trajanja Izvanredne Uprave.

  13. Bez insinuiranja o razlozima zbog kojih su predložena i usvojena navedena rješenja, kasnija postupanja u procesu oko Lex Agrokora otkrivaju činjenice koje su zabrinjavajuće i osnova su za podnošenje kaznenih prijava protiv svih involviranih osoba, uključujući i najviše pozicionirane članove Vlade RH.  

  14. Međutim, iz autentičnih mailova Grupe BORG koji su procurili u javnost nedvojbeno se zaključuje da je ova grupa inzistirala na prethodno navedenim izmjenama bez jasnih objašnjenja zašto je tomu tako. Umjesto jasnih objašnjenja i argumenata Grupa BORG je navedene izmjene opravdavala insinuacijama da se radi o vrsti "specijalnog dogovora". Čak su i u korespondenciji članovi Grupe BORG jasno otkrivali da je već poznato tko će biti Izvanredni Povjerenik Agrokora.   Oslovljavali su ga "sretnik".  Čitavo ovo vrijeme potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić, kao i premijer Plenković, znaju sve o ovim aktivnostima.   

  1. Grupa BORG se nalazi s predstavnicima lešinarskog fonda Knighthead tijekom pisanja zakona

  1. Paralelno s ovime, kasnije iz medijskih naslova i iz potvrda sudionika ovog sastanka saznajemo da se prvi Izvanredni povjerenik, dok je sudjelovao u pisanju Lex Agrokora sastajao s lešinarskim fondom Knighthead.  

  2. Nakon toga, je taj isti Izvanredni povjerenik izjavio da je prvi put saznao da je Knighthead vlasnik obveznica Agrokora kad se Knighthead kao vlasnik obveznica legitimirao nakon otvaranja postupka Izvanredne uprave.

  3. S druge strane, CEO fonda Knighthead, Thomas Wagner izjavljuje da je odluka o ulaganju u Agorkor donesena nakon “niza sastanaka s predstavnicima vlasti RH”.

  4. Ove okolnosti i diskrepancije te sakrivanja određenih sastanaka izuzetno su važne jer je Knighthead kasnije, po mom mišljenju ali i mišljenju mnogih pravnih stručnjaka s kojima sam se konzultirao, dobio nepripadajuću korist u takozvanom roll-up aranžmanu koji će kasnije biti opisan.  Ukratko, jedan fond koji je kupio, po ocjenama eksperata, obveznice Agrokora po cijeni  od 10-30 centi za dolar, uspio je dobiti kontrolu nad cijelim postupkom Lex Agrokora kroz roll-up aranžman i dobio je upravo od Ante Ramljaka povrat na kapital od oko 300% u jednom danu.   Napominjem da je baš Lex Agrokor izmijenjen u ovoj fazi i: a) opširno opisao odredbu vezano za nova prioritetna zaduživanja i za isplate starih potraživanja te dozvolio pravnu nategnutost roll-up; b) zabranio sudsko ispitivanje ovih tražbina – dakle, ne samo da je od Chapter 11 standarda odstupio time što je izbacio sud iz odluke o uzimanju kredita i isplatama starih tražbina, već je i zabranio sudsko preispitivanje i bilo kakvu ulogu suda po tom pitanju. Vezano za navedeno Knighthead je prijavljen istražnim tijelima u Hrvatskoj, a trenutno se poduzimaju radnje i pred nadležnim tijelima u Americi, s obzirom da je djelovao u zajedničkom poduhvatu sa de facto državnim dužnosnicima te agentima istih i potpada pod tretman FCPA (Foreign Corrupt Practices Act).    

  5. Napominjem ovdje da je Knighthead fond koji je u tom trenutku raspolagao sa svega 3 milijarde kapitala, poduzeo rizik na Agrokoru koji je atipičan za ovako mali fond.

  6. Postavlja se ključno pitanje je li postojalo opravdanje za donošenje Lex Agrokora i tko je uopće dao mišljenje i stručnu ekspertizu da je ovakav zakon potreban s aspekta financijske situacije Agrokora? Naravno, ovaj odgovor nalazi se u Grupi BORG.  Ante Ramljak je taj koji je prezentirao Vladi RH osnovanost intervencije u Agrokor putem Lex Agorkora.  Daljnji komentar o potencijalnom sukobu interesa i potencijalnim motivima istog trebaju dati nadležna tjela RH.

  7. Zaključno navodim da Grupa BORG nije imala suglasnost stručne javnosti niti bilo kojeg neovisnog stručnog tijela za svoj način rada i odabrani model rješenja. Iz mejlova koji su procurili u javnost, jedan od najeminetnijih pravnih autoriteta u Hrvatskoj je dao svoje komentare na predložni nacrt zakona i istakao jasnu, nedvojbenu protuvustavnost istog te upozorio na nesagledive posljedice i ogromne negativne konotacije koje ova mjera može imati za Hrvatsku.

  8. Grupa BORG se oglušila na upućene stručne primjedbe i savjete, i odgovorom da oni kojima se ne sviđa predloženi nacrt zakona trebaju “podnijeti ustavnu tužbu” te je takav nacrt zakona upućen u procedure izglasavanja. Ovime je Grupa BORG pokazala svu svoju bahatost, drskost i samovolju, te moć djelovanja izvan dopuštenog pravnog okvira na koji su upozoreni od eminentnih pravnih stručnjaka.

  1. AKT 4

  • Donošenje Lex Agrokora u hitnoj proceduri; državne institucije dobijaju Lex samo par dana pred donošenje

  • Martina Dalić u ime Vlade RH se zahvaljuje Grupi Borg i obećava da će se odužiti

  • Grupa BORG dobija ključne funkcije u provođenju Lex Agorkora i izvanrednoj upravi

  • Savjetnici koje je izabrala Izvanredna Uprava, istoga dana angažiraju podizvođače i sklapaju lukrativne ugovore s članovima Grupe BORG

  1. Lex Agrokor je ubačen u parlamentarnu proceduru od strane Grupe BORG.  Iz javnosti dostupnih mailova, jasno je da je budući izvanredni povjerenik Agrokora – Ante Ramljak, dostavio posljednji nacrt Lex Agrokora premijeru Plenkoviću i Vladi RH i da ga je ista po ubrzanoj proceduri “progurala” kroz Hrvatski sabor. Ovakvim postupanjem onemogućena je i izbjegnuta kvalitetna parlamentarna diskusija te je Lex Agorkor izglasan u onoj formi u kojoj ga je Grupa BORG izradila.   

  2. Nakon ove činjenice, gospođa Martina Dalić, kao potpredsjednica aktualne Vlade RH, šalje mail kojim se zahvaljuje svima u Grupi BORG i obećava da će im se odužiti. U istom tom mailu navodi kako misli da će uskoro opet surađivati s njima.  Ovakva komunikacija otkriva da je već unaprijed bilo poznato tko će biti izabrani ljudi koji će upravljati Agrokorom kroz čitav proces Lex Agrokora. Posebno zabrinjava činjenica de je cijelim procesom postavljena forma koja je proizvod igre quid pro quo izmedju državnih dužnosnika i određenih privatnih osoba.   Da su te okolnosti jasne i da nije bilo upitno da će pripadnici skupine koji su pomagali ministrici Dalić i premijeru Plenkoviću biti kasnije nagrađeni novcem Agrokora, govori proces koji je počeo s početkom izvanredne uprave.

  3. Agrokorova izvanredna uprava počela je raditi 10. travnja 2017. godine u skladu s Lex Agrokorom. U ovom trenutku ne bih se posebno osvrtao na način kako je aktiviran Lex Agorkor kao i prijetnje koje su upućene starom menadžmentu, ali je dovoljno reći da će ove činjenice biti predmet utvrđivanja pred nadležnim sudovima i međunarodnim arbitražnim tijelima.

  4. Istog dana, Ante Ramljak je imenovan za Izvanrednog Povjerenika kao osoba koja će upravljati procesom Izvanredne Uprava u skladu s Lex Agorkorom. Ante Ramljak je bio član Grupe BORG, pisao je Lex Agrokor, nalazio se s predstavnicima Sberbanke tokom pisanja Lex Agrokora i nalazio se s fondom Knightead dok je isti kupovao obveznice Agrokora koje su izlistirane na međunarodnim tržištima. Sve ovo su nepobitne činjenice.   

  5. Koristeći svoje ovlasti, i uz sugalsnost Vlade RH, što je u skladu s Lex Agrokorom, Ante Ramljak je imenovao savjetnike u procesu Izvanredne Uprave. Međutim, izbor savjetnika Izvanredne Uprave bio je pod patronatom Grupe BORG koja je zadržala neformalan status kontrolora procesa oko Agrokora i u ovoj fazi. Pa tako, ne samo da je mail Izvanrendog Povjerenika bio izvanredna.uprava@savoric.com (na serverima odvjetničkog društva Šavorić&Partneri, gdje je sniman predizborni spot premijera Plenkovića), već je u mailovima koji su procurili u javnost jasno da je upravo skupina BORG davala mišljenja tko treba biti savjetnik Izvanredne Uprave.   

  6. Podsjećam da je čitavo ovo vrijeme stav Vlade RH bio kako je ovo “vjerovnički” i “sudski proces” Izvanrende Uprave.  No, činjenice govore za sebe. Slušajući savjete Grupe BORG, Ante Ramljak, uz suglasnost Vlade RH bira AlixPartners za savjetnike Izvanredne Uprave i istog dana im daje podugovore koji odabrani savjetnik sklapa upravo s članovima Grupe BORG – Texo Managementom; itd…..

  7. Dakle, u istom danu dolazi do sklapanja ugovora s AlixPartners-a i sklapanja podugovora s entitetima koji: a) su izabrali AlixPartners kroz neformalna i izvanzakonska savjetovanja Izvanredne Urpava; b) su sudjelovali pod direktivom politike u osmišljavanju intervencija u slučaju Agrokor i pisali Lex Agrokor.    

  8. Dakle, članovi grupe BORG koji su našli svoje interese u Agrokoru odmah po otvaranju procesa su:

    1. Texo Management d.o.o. Zagreb, Ilica 1A

    2. Altera savjetovanje d.o.o. Zagreb, Trg N.Š. Zrinskog 9

    3. Interkapital d.d. Zagreb, Masarykova 1

    4. Šavorić&Partneri odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, Ilica 1A

  1. Napominjem da su isto tako entiteti koji su se našli u toj ulozi trgovali na burzi dionicama Agorkorovih kompanija. Prije svega, ovdje mislim na Interkapital. Usput rečeno, iz službene  evidencije sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu uočljivo je da Texo Manangement i Šavorić&Partneri imaju sjedište društava na istoj adresi, u Zagrebu, Ilica 1A, što je još jedna poveznica među njima.

  2. Naknade koje ugovaraju podizvođači koji koriste AlixPartnes kao krovnog izvođača su ekstremno visoke za ovu vrstu usluga. Moji osobni kontakti s vodećim svjetskim investicijskim bankama govore o činjenici da bi jedna vodeća svjetska investicijska banka navedenu vrstu usluge naplatila u prosjeku pola retainer-a koji su naplaćivali određeni savjetnici Agrokoru. Isto tako, Texo Management je firma koja je prije ovog angažmana imala prihod od cca 230.000 kn. Dakle, nikad nisu bili ni blizu financijskog položaja koji im je omogućio ugovor s Agrokorom, niti imaju reference da su sudjelovali u bilo kakvim kompleksnijim i financijski značajnijim poslovima.  Osim navedenog, podsjećam da je Ante Ramljak, čovjek koji je pisao Lex Agrokor i član Grupe BORG, ostao i formalni zaposlenik Texo Managementa čitavih mjesec dana od dana kada je imenovan Izvanrednim Povjerenikom.

  3. Na kraju, AlixPartners kao firma iz Sjedinjenih Američkih Država dužna je poštivati  standard FCPA. U ovoj situaciji, oni su se našli u evidentnom koruptivnom sukobu interesa jer su odmah, istog dana kada su angažirani kao savjetnici Agrokora angažirali kao svoje podizvođače firme koje su zapravo odabrale njih kao savjetnike u Agrokoru, a koje su čitavo vrijeme bile neformalna Grupa BORG koja je kontrolirala proces Agrokor i koje su kao agenti određenih državnih dužnosnika provodili njihove odluke.   

  1. Akt V:

  • Formira se Privremeno vjerovničko vijeće pod izborom Grupe BORG

  • Dolazi do upitnih isplata privilegiranim dionicima

  • Zaključuje se roll-up aranžman kojim se prenose ključne ovlasti na vođenje postupka Knighthead fondu; sukobi interesa u odnosu na izradu istog su predmet istrage nadležnih tijela

  • Čudna postupanja s Agrokorovim bilancama;

  • Pritisci na direktore i prijetnje nezavisnim upravama Agrokorovih kompanija;

  • Izvanredni Povjerenik prinuđen podnijeti ostavku zbog otpužbi za korupciju; Afera “Hotmail” i Afera “Atlantic”;

  • Brzina, politički komentari i apsolutna želja za nagodbom.

  1. Formiranje Privremenog vjerovničkog vijeća od strane Ante Ramljaka

  1. Provedba Lex Agrokora, te postupka Izvanredne Uprave je po mom mišljenju klasičan primjer zloupotrebe jednog procesa u korist privatnog interesa osoba koje ga vode. Činjenično, treba naglasiti dvije stvari: prvo, apsolutno je, već sa samog aspekta formalne higijene, bilo u najmanju ruku pravno upitno da isti ljudi koji su izvan državnog sustava i koji su sudjelovali u izradi Lex Agrokora ujedno sudjeluju i u provedbi istog; drugo, postupanja istih su, s aspekta materijalnog djelovanja, dovela do niza radnji koje su sada predmet kaznenih prijava.    

  2. Prvi korak u provedbi Lex Agrokora je bilo formiranje Privremenog vjerovničkog vijeća (PVV), tijela koje do formiranja Stalnog vjerovničkog vijeća treba zastupati interese vjerovnika. Međutim, ovo tijelo izabrano je diskrecijskom odlukom Izvanrednog Povjerenika. Rezultat takve odluke je sljedeći sastav PVV-a:  Knighthead (s kojim se Ante Ramljak nalazio prije donošenja Lex Agrokora); Sberbanka (s kojom se Ante Ramljak nalazio prije donošenja Lex Agrokora); Marica Vidaković iz Kraša (kojoj je Ante Ramljak pružao usluge konzultacija i savjetovanja). Od 5 članova PVV-a, ovo je većina). Još je tu predstavnik Zagrebačke banke (Unicredit Group) i jedan predstavnik malih dobavljača.   

  3. Sastav i grupe koje su odabrane da zastupaju vjerovnike u PVV-a su u potpunosti bili u diskreciji Ante Ramljaka.  

  4. Najvažnija grupacija vjerojatno, ne po iznosu tražbina, ali zasigurno po političkoj osjetljivosti i značaju za hrvatsko gospodarstvo je tzv. grupa “velikih dobavljača”.  Uz Maricu Vidaković, tu su angažirana i dva predstavnika iz Atlantic Grupe (u vlasnštvu Emil Tedeschija).

  5. Kao jedno neubičajeno, izvaninstitucionalno rješenje, VTB Banka dobija posebnu ulogu kao “promatrač” PVV-a.  Dakle, još jedna banka s ruskim državnim kapitalom, klijent jednog od članova Grupe BORG (odvjetničkog društva Šavorić&Partneri) dobija privilegiranu poziciju u odnosu na druge vjerovnike koji nemaju takav položaj.    

  6. Ovakva postavka PVV-a, i apsolutna diskrecija data Izvanrednom Povjereniku od strane Lex Agrokora odredila je naredni tijek postupka.

  7. Pa tako, iz medijskih objava dolazimo do saznanja da su upravo kompanije Atlantic i Kraš dobili tretman određenih dugova koji drugi dobavljači nisu. Medijske objave su ukazale da je u primjeru Atlantic, došlo do preknjižavanja određenih obaveza koje su nastale prije otvaranja procesa Izvanredne Uprave, te su takve obaveze odjednom bile tretirane kao “granični dug”.   Čitava svrha tog tretmana je da takav dug može biti prioritetno isplaćen a ne naplaćen kroz eventualnu nagodbu koja dolazi na kraju cijelog procesa Izvarende Uprave i snosi rizik otpisa. Dokumenti vezano za ove promjene tretmana tražbina su javno objavljeni u medijima.   Nedugo zatim, prva mjera koju je Državno odvjetništvo RH poduzelo je bila istraga da se utvrdi kako su isti dospjeli u javnost, a ne da se utvrdi njihov sadržaj i ono što proizlazi iz njega. Ovo je činjenica koja je jasno potvrđena i od strane zaposlenika Agrokora.  

  1. Roll-Up

  1. Roll-up je, pojednostavljeno rečeno, re-klasifikacija starih tražbina kao novih, te njihovo  prebacivanje (“roll”) u viši stupanj naplativosti (“up”). Takav aranžman, poznat u Chapter 11 u USA je dozvoljen samo uz jasnu odluku nadležnog suda u Americi, nakon ročista na kojem se utvrđuje opravdanost i nužnost ovakvog aranžmana.  Razlog zašto je sudska zaštita ovako striktna u ovim aranžmanima je izuzetno nepovoljan efekat koji roll-up aranžmani mogu imati na međusobni odnos vjerovnika i na likvidnost te zaduženost dužnika.

  2. Naravno, upitno je da li Lex Agrokor uopće dozvoljava Roll-up. Jedan od razloga inicijalnog razmimoilaženja određenih vjerovnika, te Sberbanke i Knightheada je upravo pravno tumačenje da li je roll-up dozvoljen u okviru Lex Agrokora. Sberbanka je podnijela i tužbu vezano za pravnu osnovanost ovog aranžmana, ali je zbog nemogućnosti vođenja postupaka protiv Agrokora dok traje postupak Izvanredne Uprave (u skladu s odredbom Lex Agorkora), ova tužba  odbačena kao nedozvoljena. Dakle, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o meritumu stvari pa tako još uvijek nije razjašnjeno pitanje je li uopće bilo moguće zaključiti roll-up. Dakle, Lex Agrokor nije precizan po ovom pitanju a sudska praksa još nije dala svoj pravorijek. Jedan od ključnih razloga zašto neki pravni stručnjaci vjeruju da je ovo nedopušteno je upravo činjenica da je sudska zaštita izostala, pa zbog toga (u nedostatku sudskog pravorijeka ili sudskog odobrenja) Izvanredna Uprava nije ovlaštena niti je mogla zaključiti ovakav ugovor.   

  3. No, usprkos tome, Izvanredna Uprava je u direktnom dogovoru s fondom Knighthead započela rad na tako upitnom aranžmanu zaduženja te finalizirala roll-up ugovor.   

  4. Pravna osnova za to je bila odredba Lex Agrokora koja dozvoljava takozvano zaduženje s prioritetom naplate (Super Senior Facilitites). To su sva zaduženja koje Agrokor tijekom trajanja Lex Agrokora uzme, ali te pozajmice moraju biti usmjerene na taksativno navedene zakonske razloge. No to nije zakonski sporna stvar i Izvanredna Uprava se u skladu s navedenom odredbom uvijek mogla zadužiti prioritetno.

  5. Ono što je sporno je to što je uz kredit koji je uzet kao prioritetni, dodan i roll-up aranžman u okviru cjelog ugovora s Knightheadom. Pa je tako nametnuto Agrokoru da se 50% ukupnog iznosa iz ugovora tretira kao roll-up. Prevedeno, dogovoreno je da Agrokor preuzme obavezu od 1, a da Knightead da 0.5 novca, dok drugih 0.5 predstavlja stare tražbine koje sad imaju tretman novih (roll-up). Sušinski, ovaj aranžman znaćio je da se obveznice koje je Knighthead kupio (jer je to osnova potraživanja prema Agrokoru) tretiraju kao nova tražbina u punom iznosu i da se kao takve otkupe, odnosno izravnaju s novim dugom u punoj vrijednosti iako na tržistu u tom trenutku ne vrijede ni blizu nominalne vrijednosti (zbog uvođjenja Lex Agrokora kao "insolvencijskog" postupka).      

  6. Napominjem, da već ranije spomenute izmjene u nacrtu Lex Agrokora nisu sačinjene, i da odredba o prioritetnim zaduživanjima nije proširena u odnosu na prvi nacrt pod utjecajem Ante Ramljaka, do roll-up aranžmana nikad ne bi moglo doći. Kako je i zašto došlo do ovih izmjena zakona, nadležna tijela još nisu istražila. Nije niti istraženo što je to bila tema sastanaka između Knightheada i Ante Ramljaka dok je pisan Lex Agrokor. Ovo sve mogu biti koincidencije naravno, ali ih je već previše od početka ovog procesa.

  7. Roll-up tretman osigurao je Knightheadu - i samo Knightheadu - zaradu od najmanje 300% jer Knighthead nije stekao obveznice u primarnoj emisiji istih već ih je kupovao na tržistu za 10-30 centi na euro; dakle sa 80-90 posto popusta a Agrokor ih je otkupio za 100% vrijednosti iako je trenutna tržisna vrijednost upitna, ili bolje rečeno neupitno niska. Dakle, roll-up je istog trenutka kada je zaključen osigurao Knightheadu korist koja je zakonski upitna ne samo s aspekta dopuštenosti roll-up aranžmana već i s tržišne pozicije jer Knighthead drži vrijednosni papir koji vrijedi između 10 do 20% nominalne vrijednosti, prije svega zbog same činjenice da je Agrokor gurnut u proces Lex Agorkora.  U biti, to je poklon koji nikako nije smio biti dan. Napominjem da niko drugi nije mogao imati ovaj tretman jer dugovi Agrokora nisu bili predmet slobodne trgovine na burzama kao što su izlistirane obveznice koje su bile kupljene od jednog malog lešinarskog fonda zvanog Knighthead.

  8. Druga stvar koja dovodi u pitanje čitav ovaj postupak s Knightheadom je činjenica da je Knighthead kupovao obveznice nakon 10. travnja 2017, te nakon otvaranja postupka Izvanredne Uprave i nakon što je postao član PVV-a.   

  9. Treća stvar koja je nesporna je da je Knighthead nositelj čitavog roll-up ugovora što se može vidjeti iz kopije zaključenog ugovora koji je procurio u javnost, te da je iznos na koji je zaključen ugovor prvobitno bio samo 100 milijuna EUR, ali s obvezom da se "pokrije" 100 milijuna EUR obveznica, također.  Dakle, ugovor o kreditu koji je zaključen s Knightheadom je u potpunosti bio simuliran pravni posao jer je služio samo za zaradu Knightheada kroz roll-up.   Tek naknadno, izmjenama ugovora koje su objavljene na mom blogu, Knighthead je pristupio i s novcem.

  10. Četvrta stvar koja je ključna je da je roll-up zaključen tek pošto je uvjet istog bio da odvjetnik Tin Dolički, koji je partner Hogan Lovells firme u Hrvatskoj, da mišljenje da je isti valjan, a sve to u vrijeme kada je angažiran na strani Agorkora. Međutim, činjenica je da je Hogan Lovells isto radio roll-up ugovor na strani Knighthead-a, a da je Tin Dolički sjedio u ime Knightheada kao njihov predstavnik u PVV-u.  Postupak protiv Tina Doličkog u nadležnoj odvjetničkoj komori zbog sukoba interesa je započet vezano za njegovu ulogu u cijelom ovom predmetu. Ukoliko se to utvrdi, roll-up aranžman je proizvod jasnog sukoba interesa na šetu Agrokora i drugih vjerovnika i dionika.  

  11. Na kraju, uz sve odredbe ovog ugovora kojim je zagarantirano da proces u okviru Lex Agorkora bude apsolutno podređen interesima roll-up sudionika, dolazi i do uvođenja odredbi koje štite Antu Ramljaka kao i odabrane savjetnike tako da prema navedenim ugovornim odredbama oni ne mogu biti smjenjeni bez suglasnosti Knighthead-a, i u slučaju da je to protivno i samom Lex Agrokoru. Zašto je ovakva zaštita pružena Anti Ramljaku i za koju je uslugu to bila nagrada, nadležna tijela do danas nisu utvrdila. Ono što se zna je da Knighthead ne smije nijednom državnom dužnosniku kao ni agentu takvih dužnosnika i državnih tijela (a Ante Ramljak je predložen za izvanrednog povjerenika od strane Vlade RH ) davati privilegije jer je to protivno FCPA, i podložno nadležnosti američkog tužilaštva.  

  1. Bilance

  1. Izvanredna Uprava predvođena Antom Ramljakom je u klimi najavljivanih uhićenja mene i ostalih članova uprave Agrokora izradila izmijenjena financijska izvješća Agrokora za 2015. i 2016. godinu.  Ta izvješća su kasnije korištena kao osnova da se pokaže kako je Agorkor bezvrijedan. Izvanredna Uprava je izvršila niz otpisa i umanjenja vrijednosti u ovim izvješćima. Revizorska kuća PWC kao nezavisni revizor je odbila dati potpis na finalni iznos prikazan u navedenim izvješćima, kao i na niz iskazanih iznosa koje je prikazala Izvanredna Uprava. PWC je čak i nekoliko puta bez objave javnosti mijenjao finalna revidirana financijska izvješća što nije dozvoljeno i što je ustanovljeno od nezavisne agencije Sigma.   Napomenuo bih i da ječcinjenicu da je trenutni direktor PWC-a dolazio u urede Agorkora stare uprave i nudio ponude za učešće stranih fondova u vlasničkoj strukturi Agrokora. Ovaj podatak sam javno objavio i nije osporen od strane uprave PWC Hrvatske.   PWC je isto prijavljen centrali u Americi zbog onoga što moj savjetnički tim pravnih i financijskih stručnjaka smatra nedopuštenim postupanjem i postupanjem u sukobu interesa.

  2. Moj stav i stav mojih savjetnika za financije je da se Izvanredna Uprava služila nedopuštenim, improvizatorskim, nategnutim i likvidacijskim načinima vrednovanja Agrokorove imovine i prikazala stanje koje nije istinito. Stav mojih savjetnika je da bi se primjenom takvih tendencioznih, neutemeljenih i nekonzistentnih metodologija vrednovanja imovine, koja nije zabilježena u dosadašnjoj poslovnoj praksi, bilo koje poduzeće odvelo u bankrot.  To je uostalom i bila intencija Izvanredne Uprave, jer kao što će se vidjeti kasnije, jedan od uvjeta za provedbu “Nacrta Nagodbe” koji je kasnije objavljen je da se tvrtke prikažu kao insolventne kako bi se ugasile te osnovale nove.  Ova namjera ovakvog tretmana bilanci je dovela i do prijetnji upravama da će biti smenjene ako ne provedu knjiženja po nalogu i politici Izvanredne Uprave.Činjenice vezane za navedeno morat će utvrditi nezavisni analitičari koji nisu plaćeni niti od Izvanrende Uprave niti od mene.  

    POVEZANI ČLANCI

    PRETPLATITE SE NA NOVOSTI


    SOCIAL

     

     

     

    RSS