4. Daljnji tijek provedbe, Afere i pritisci - Daljnji tijek provedbe Lex Agrokora obilježile su afere izvanredne uprave, afere Vlade RH, sudjelovanje politike u svakom koraku, neprekidno miješanje u sudske procese kao i pritisci na nezavisne uprave Agrokorovih firmi. Sve ove okolnosti javno su popraćene u svim relevantnim hrvatskim medijima.   Jedna od prvih afera je bila afera “TexoManagement” gdje je, kao što je napomenuto ranije, Ante Ramljak bio razotrkiven da je angažirao vlastitu tvrtku kao pod-savjetnika u Agrokoru.  No, u to vrijeme, nije se znalo za razmjere njegovog sudjelovanja u pisanju Lex Agrokora te postojanje Grupe BORG. Nakon što je Ante Ramljak smijenjen u aferi “TexoManagement" kad su sumnje u korupciju počele drmati stubove Vlade RH, Vlada RH je počela intenzivnije davati izjave o Agrokoru i sada se i javno miješati u provedbu Lex Agrokora. Kroz cijeli proces smjene, premijer Plenković koristi fraze i izraze iz kojih je vidljivo da Vlada RH upravlja procesom Agrokora a ne Izvanredna Uprava – potvrđujući time sumnje mnogih da je u pitanju de facto nacionalizacija Agrokora.

Niz je primjera nedopuštenih izjava i nečega što se može promatrati kao pritisak na sud, počevši od pritiska na sud da je "nagodba" gotova iako mora biti odobrena od suda, izjava da je kritika Vlade RH u stvari napad na "nagodbu", pa do brojnih izjava premijera Plenkovića kojima direktno vrši višestruke pritiske na sudbenu vlast.

Nadalje, kao odgovor na kritike i istraživačke napore novinara, sve su učestalije izjave da je napad na Vladu RH u stvari želja destabilizacije procesa Lex Agrokora – te dolazi do priznanja onoga što je već bilo evidentno – a to je da je Lex Agorkor bila nacionalizacija.  

Činjenica je da za Izvanrednu Upravu i Vladu RH radi ista PR agencija Colić Laco i partneri, te možda nije koincidencija da se Izvanredna Uprava i Vlada RH predvođena Plenkovićem slažu u apsolutno svemu i djeluju kao koordinirani tim, iako je Agrokor navodno privatno poduzeće u kojemu bi, čak i prema odredbama nakaradnog zakona Lex Agrokora, u postupku izvanredne uprave glavnu riječ trebali imati vjerovnici dok je nadzor nad radom Izvanrednog Povjerenika u isključivoj nadležnosti suda (Članak 14. Lex Agrokora glasi; “Sud je isključivo nadležan nadzirati rad izvanrednog povjerenika”.

.Ubrzo nakon afere “TexoManagement", došlo je do afere “Hotmail" gdje su veliki broj mailova Grupe BORG procurili u javnost. Javnost je također saznala da je Državno odvjetništvo RH imalo ove mailove već neko izvjesno vrijeme.  Tek nakon što su objavljeni u javnosti, USKOK je otvorio predmet protiv potpredsjednice Vlade RH, Martine Dalić koja je bila operativni lider Grupe BORG. Martina Dalić bila je prinuđena dati ostavku.   No prije nego je to učinila, u intervjuu jednim novinama izjavila je da je napad na nju napad na nagodbu, dalje potvrđujući stupanj svoje umiješanosti u istu.

Ubrzo nakon toga otvorila se afera “Šavorić" gdje se utvrdila diskrepancija u izjavama premijera Plenkovića te se utvrdilo da je u stvari premijer snimao besplatno spot za svoju predizbornu kampanju u uredu čovjeka koji je pisao Lex Agorkor. Nakon ovoga, premijer Plenković počinje sve više davati izjave o Agrokoru i povezivati politiku i sudbinu Agrokora čime potpuno jasno poručuje da je Agrokor već uveliko nacionaliziran.

Kako je istraživačko novinarstvo nastavljalo probijati veo tajne koji je okruživao odnos politike i Agrokora, tako su novi podaci izlazili na vidjelo. Jedan od najvećih zagovornika državne intervencije u Agrokor, Emil Tedeschi, vlasnik Atlantic Grupe, postaje predmet afere “Atlantic", te u javnost izlaze podaci da je Ante Ramljak nezakonito mijenjao datume dospijeća na starim fakturama kako bi "prebacio" stari dug u dug koji može biti isplaćen bez otpisa, time neosnovano privilegirajući Atlantic Grupu u odnosu na druge dobavljače.

U svim ovim događanjima, u javnost cure dokumenti iz kojih je vidljivo da se direktorima Agrokorovih poduzeća prijeti otkazom ako ne proknjiže jamstva u individualnim kompanijama Agrokora. Dolazi do saznanja da je ovo nužno da bi se individualne kompanije prikazale insolventnima te likvidirale, iako je razvidno da je većina izdanih garancija lako osporiva jer nisu izdane u skladu s propisima te se po istima, u svakom slučaju, ne bi mogle izvršiti naplata ni približno u cijelosti.   

Niz afera, protuzakonitih isplata, upitnih metoda i ortačkih veza doveli su do toga da trenutna Vlada RH ima najnepopularnijeg premijera u povijesti.  Pogotovo imajući u vidu činjenicu da je isti odobrio sve ono što se događalo tijekom proteklih godinu dana, bilo direktno ili indirektno kroz političko sponzorstvo.   

Naravno nešto što je stvar obične politike ne bi trebalo utjecati na jednu privatnu tvrtku. No, imajući u vidu ulogu politike u Agorkoru ovo je bacilo veliki teret na Agrokor i na čitav proces jer je proces Lex Agokrora izjednačen s političkim opstankom sadašnje elite te je dovelo do niza novih izjava i miješanja premijera Plenkovića u proces Lex Agrokora. Dakle, tolikim uplitanjem  politike čitav proces je kontaminiran do te mjere da je pretvoren u sredstvo za ostvarenje parcijalnih političkih ciljeva. Tragična je situacija u kojoj jedna politička elita može opstati samo ako pruži političku zaštitu jednoj interesnoj skupini. Pitam se kako je u jednoj državi moguće da ciljevi vladajućih koji bi trebali biti odgovorni za opće dobro i ciljevi jedne opskurne interesne skupine udružene u lovu na plijen, mogu biti isti. Očigledno je da jesu, jer je upravo Vlada RH odabrala ovu skupinu za konstruiranje a potom i rješavanje slučaja Agrokor.           

Moj osobni strah i strah svih onih koji su dioničari Agorkor Grupe je da je sve ovo dovelo do trgovine Agrokorom kao političkim pljenom. Ovaj strah potvrdio je "Nact Nagodbe" koji disproporcionalno preferira određene vjerovnike samo u cilju postizanja glasačke većine za "nagodbu", uz ignoriranje zakona i uz ignoriranje načela pravičnosti. Dakle, politički interes Vlade RH postao je suprotan interesu Agrokora i onih vjerovnika koji nisu privilegirani. Spas sadašnje političke strukture diktira da se mora pokloniti veći dio Agorkora nekome kako bi dali svoj potpis nagodbi. Moj stav je da je ovo nedopustivo, i da svaki euro ili dolar moraju imati jednaku vrijednost, nebitno odakle su došli.  

U javnosti se počinju pojavljivati jasni podaci i upozorenja kako Izvanredna uprava nema vremena i kako u zakonom propisanim rokovima nije moguće na zakonit način završiti postupak izvanredne uprave zaključenjem nagodbe te da je potrebno pronaći drugačiji put rješavanja situacije od Lex Agrokora budući da još uvijek nije osnovano stalno vjerovničo vjeće.  No, ubrzo nakon ovih indikacija, Izvanredna uprava izlazi u javnost i proglašava da zbog “brzine” neće moći to uraditi jer nema vremena i da će PVV, imenovano od strane Ante Ramljaka koji je morao podnijeti ostavku zbog optužbi za korupciju, izglasati nagodbu za Agrokor. Nakon ovoga, “brzina” te “nemanje vremena” postaje floskula koja se na dnevnoj razini koristi kao alibi za protupravnost, sukobe interesa i nepravedno postupanje.

FINALNI AKT I ZAKLJUČAK:

Rok za dovršetak Lex Agorkora se približava i najveći kaos i paniku oko toga upravo diže politika. Dok guverner Hrvatske narodne banke govori o neznatnim efektima predmeta Agrokor, premijer Vlade RH govori o katastrofama i kaosu. Mnogi autori tvrde da je cijeli proces kompromitiran, što politikom što upitnim radnjama koji su predmet istraga nadležnih tijela.

Ekonomski stručnjaci govore o izuzetno štetnim prijedlozima “Nacrta Nagodbe” za hrvatsku državu te navode da bi provedba Entity Priority Modela imala štetan efekat dugoročnom održanju Agrokora. Pravni stručnjaci dovode u pitanje i mogućnost provedbe takvog modela, odnosno, drže da je isti formalnopravno neprovediv u skladu s postojećim nacionalnim zakonodavstom.  

Neki od ključnih partnera Agorkora upozoravaju na niz nezakonitosti o kojima je i nadležnom sudu  upućen veliki broj podnesaka zainteresiranih strana.

Najveći zagovornici “Nacrta Nagodbe” su upravo predstavnici vlasti, te ministri koji jedini u javnosti ističu stav da je sve “gotovo” i da “mora proći” ovako kako je predloženo.  

Premijer Plenković u jeku najava sporazuma o nagodbi prima predstavnika Sberbanke.  Budući da Agrokor ima preko 5000 vjerovnika postavlja se pitanje koga premijer prima i zašto se politika aktivno miješa u proces Agrokora? Premijer Plenković dalje poziva predstavnike dionika koji osporavaju nagodbu i osporavaju zakonitost postupanja izvanredne uprave, ali poziva ih tek nakon što Izvanredna uprava Agrokora optužuje te dionike, koji se za zaštitu svojih prava i interesa legitimno bore sudskim putem, da oni “opstruiraju” nagodbu.  Iako izjave predstavnika vlasti sadrže negaciju da je ovo pritisak na nagodbu i miješanje politike, u javnosti je jasan stav da je to činjenica. Isto tako, i mnogi stručnjaci ističu upravo ovu činjenicu pritiska politike da se nagodba treba sklopiti pod svaku cijenu.  

Poslije izlaska “Nacrta Nagodbe”, niz kompanija podnosi sudu podneske ukazujući na upitna, te nezakonita rješenja u Nacrtu Nagodbe. Saznaje se da Nacrtom Nagodbe pokušava u potpunosti isključiti odgovornost za nezakonita plaćanja koja su izvršena tijekom postupka izvanredne uprave.

Na jedan od finalnih udara na učinkovitost Lex Agrokora svakako upućuje činjenica da 76 svjetskih kreditnih institucija odbija refinancirati roll-up ističući prije svega politički i pravni rizik vezan za Lex Agrokor i izvanrednu upravu kao i katastrofalne rezultate Agrokora od kada je pod okvirom Lex Agorkora.

Postavlja se dakle konačno pitanje kome ide u korist konkretan proces. Proces koji je započeo tako što je izvandržavna skupina pod patronatom par dužnosnika implementirala plan za de facto nacionalizaciju Agrokora, proveden tako što je izrodio niz koruptivnih afera, a pokušava se završiti kroz pritiske, javne prijetnje otkazima, i lažno dizanje panike da je iza vrata kaos ako se isti ne dovrši.  Da li je on dobar za Agrokor i interese koje je Lex Agrokor navodno trebao štititi (interes Hrvatske, interes Agrokora za nastavkom poslovanja, interes svih vjerovnika) ili politici koja je ugrožena? Na žalost, od početka 2017. godine do danas, miješanje politike dovelo je do ugrožavanja svih ovih interesa koji su trebali biti navodno predmet zaštite.  

Danas, jasno je da je ovaj proces nepopravljivo politički opterećen, korumpiran do srži, i opterećen ogromnim potencijalom za štetu mnogima, kao i opterećen potencijalnom dugoročnom destabilizacijom u Hrvatskoj i šire.  

Ne može se iz otrovnog stabla roditi zdrav plod. A jedini koji danas priželjkuju rod sa otrovnog stabla su određeni političari koji su i jer su i sami sponzorirali to stablo. Jasno je da to nije interes Hrvatske.  I jasno je da inercija omogućavanja prolaska otrovne nagodbe ne smije dovesti do trgovanja hrvatskim nacionalnim interesima i prodaje istih.